Povijest - Župa Ranjenog Isusa
Župa Mala Solina – nekad i danas
Župa Mala Solina osnovana je 1789. godine i to pod imenom Jame jer je župna crkva tada bila u selu Gornje Jame. Osnivanjem župe Ranjenog Isusa u Jamama u sastav te nove župe ulaze sela Jame, Hađer, Šimčevo, Gločevo, Rožićevo, Maljevčevo i Mala Solina. Do 1731. sela ove župe spadaju u Goru, a od 1731. do 1789. u župu Viduševac. Godine 1789. na temelju tzv. regulacijske osnove koju je proveo car Josip II. i na našem se području osnivaju nove župe. Kako je, između ostalog, određeno da župe moraju imati manji broj vjernika, a sela-filijale ne smiju biti udaljene više od sat vremena hoda od središta, župa Viduševac ostaje bez pojedinih udaljenijih sela.
Prvu župnu crkvu u Gornjim Jamama podigli su sami župljani 1763. godine. Bila je drvena, dugačka oko 10 metara, a široka tri, s tornjem visokim 2 metra u kojem je bilo zvono težine 100 kg. Imala je dvoja vrata i pet prozora i malu sakristiju. U unutrašnjosti je bio samo jedan oltar sa slikom Ranjenog Isusa, a oko crkve je bilo malo groblje u kojem su zakapani pokojnici iz čitave župe. Do tada su bili pokapani na groblju u Dvorišću. Zvonar i tutor je bio Ivan Mihić. Izgradnjom nove župne crkve, ova je kapela ukinuta. Već je početkom 19. st. zapisano da je u vrlo lošem stanju.
U Maloj Solini je u to vrijeme bila mala drvena kapela i to na mjestu gdje je danas župna crkva. Tu je župnik služio sv. misu radnim danom jer je ovdje stanovao u župnom stanus tri sobe koji je bio dijelom drveni, a dijelom od kamena.
Nova župna crkva Ranjenog Isusa sagrađena je 1830. u Maloj Solini na mjestu drvene kapele. Naziv župe Jame nosi još gotovo pola stoljeća, a onda ga mijenja u župa Mala Solina. Proštenje u župi je na blagdan Preobraženja Gospodinova 06. kolovoza.
Nastanak sela Mala Solina
Na početku vođenja viduševačkih matica gdje su upisivani i mještani Male Soline, kao mjesto otkuda je osoba pisalo je
«ex Szolina», a tek dosta kasnije svjedoci toga vremena jasno razlikuju i upisuju dvije Soline u župi Viduševac -
Veliku i Malu. U kanonskoj vizitaciji iz 1733. navodi se da
Solina Minor (
Solina Mala) ima 15 kuća. Godine 1738. javlja se ime
Parva Szolina, a nakon 40- tih godina 18. st. i niz drugih naziva –
Minori Szolina, Glochevo Szello, Rosicevo Szello, Simchevo Szello, Malyevcheva Szolina, Szolina Inferior. Sve su to nazivi zaselaka naselja koja su tada nastajala, a kasnije ih poznajemo kao
Mala Solina. Sudeći po prezimenima, naseljavano je iz Gorskog kotara i bližih prekokupskih krajeva.
Glochevo – Godine 1789 ima 137 katolika. Prema kanonskoj vizitaciji iz 1771. godine selo ima 14 kuća sa 138 duša, a od župne crkve je udaljeno jedan sat hoda.
Obveznici lukna za 1800. godinu za
«dorf Glochevo szello» su:
Miko Glocz, Mathe Balyan, Peter Hollia, Joszo Radenich, Ivan Czoniar, Mathe Kuretich, Marko Golik, Marko Koricza, Anton Koricza, Marko Popich, Mathe Koricza.
Rosichevo – Godine 1789. ima 120 katolika. Godine 1771. selo ima 11 kuća 125 stanovnika, a od župne crkve udaljeno je jedan sat.
Obveznici davanja lukna za 1800. godinu su:
Thomo Marinkovich, Mathe Marinkovich, Anton Mulacz, Joszo Kiretha, Joszo Roszich, Miko Roszich, Thomo Mudresich, Thomo Dvornekovich, Ivan Dvornekovich, Mathe Seserin, Anton Filetich, Miko Pavussek.
Simchevo – Godine 1789. ima 147 katolika. Godine 1771. selo ima 17 kuća s 210 duša, a od župne crkve udaljeno je jedan sat.
Obveznici lukna za 1800. godinu su:
Miko Skerliacz, Jandro Skerliacz, Szimo Babich, Miko Skerlicz, Marko Babich, Miko Babich, Ive Babich,Catha Dragichevich, Joszo Szimacz, Barthol Dragichevich, Mathe Mihelich, Joszo Mulecz, Mathe Stefanchich, Illia Mainarich.
Malyevcheva - Godine 1789. ima 118 katolika. Obveznici davanja lukna za 1800. godinu su:
Mihat Czestarich, Joszo Czestarich, Mathe Duinich, Peter Duinich, Jandro Malyevacz, Thomo Malyevacz.
Minori – Godine 1789. ima 94 katolika. Godine 1771. selo ima 13 kuća sa 93 stanovnika, a od župne crkve udaljeno je sat i pol.
Obveznici davanja lukna za 1800. godinu su:
Illia Babich, Gyuro Rak, Mathe Rovisan, Thoma Bartolich Veliki, Thoma Bartolich Mali, Thomo Nemachich, Ivan Dellach, Lovro Dellach, Mathe Dellach, Miho Wranich, Mathe Wranich, Marko Piskor, Ivo Piskor.
Osnivanjem župe Ranjenog Isusa u Jamama 1789. godine, selo prelazi u njezin sastav.
Polovicom 19. st. pripada I. Banskoj pukovniji, satnija Stankovac, ima 65 kućanstava sa 686 stanovnika, župa Jame. Sabljar napominje da
«ovamo spada hrp. kuć. Gločevo»
U domovinskom ratu selo je potpuno uništeno. Stradalo je 119 poljoprivrednih imanja.
Hađer
Prema kanonskoj vizitaciji župe Viduševac, selo Hađer (Hagyer) 1733. ima 15 kuća, a 1771. 17 sa 174 stanovnika, a od župne crkve je udaljeno jedan sat. Osnivanjem župe Jame, ulazi pod njezinu nadležnost. Godine 1789. ima 165 katolika Prema jednom od tumačenja na koje sam naišla, ime sela potječe od turske riječi
muhadžir (iseljenik, preseljenik, doseljenik, izbjeglica, bjegunac) kao naziv za katolike iz Bosne koji su prebjegli od turske vlasti i naselili oslobođene krajeve, pa tako i ovo brdo. Dio prezimena tu tezu može potkrijepiti.
Obveznici davanja lukna za 1800. godinu su:
Mihat Muretich, Philip Krajachich, Mihat Gasparovich, Joszo Stanich, Miho Milchich, Ive Werbanecz, Miho Pejakovich, Martin Muretich, Miho Werbanecz, Miho Binichki, Mihael Sostarich, Thomo Miletich.
Polovicom 19. st. pripada I. Banskoj pukovniji, satnija Stankovac, ima 14 kuća sa 177 stanovnika, župa Jame.
Selo se nalazi 6 km sjeveroistočno od grada Gline, leži na 114 m n/v. Prema popisu stanovništva iz 1900. ima 257 stanovnika, 1931. - 412, 1948. - 192, 1961. - 195, 1971. - 161, 1981. - 152, 1991. - 134, 2001. - 71. Pripada župi Ranjenog Isusa iz Male Soline.
U domovinskom ratu selo je potpuno razoreno. Stradalo je 39 stambenih objekata s pripadajućim poljoprivrednim gospodarstvima.
Jame
Prema kanonskoj vizitaciji župe Viduševac, selo Jame (Jamme) 1733. godine ima 40 kuća
plebes i 5
predialis, a 1771. 21 kuću sa 295 duša. Od župne crkve udaljeno je sat i pol. Godine 1789. ima 166 katolika. Kapela Ranjenog Isusa u Jamama podignuta je 1763. kao filijalna kapelica župe Viduševac do osnivanja župe Jame 1789.
Obveznici davanja lukna za 1800. godinu su:
Mathe Mathanovich, Mathe Mathanovich drugi, Juro Mathanovich, Janko Mathanovich, Jacob Mathanovich, Mathe Illievich, Gyuro Illievich, Mathe Filkovich, Joszo Filkovich, Janko Illievich, Mathe Banschak, Joszo Banschak, Joszo Illievich, Miho Illievich, Ivan Illievich, Juro Werbanecz, Gyuro Fabecz, Matho Hrasztovszki, Mikich Werbanecz, Ivan Wardian, Jacob Muich, Joszo Fabecz.
Polovicom 19. st. pripada I. Banskoj pukovniji, satnija Stankovac, ima 46 kuća sa 506 stanovnika – 401 rimokatolika, župa Jame i 105 pravoslavnih, parohija Glina.
Selo od 1931. nosi naziv Donje Jame, nalazi se 11 km sjeverno od grada Gline, a leži na 128 m n/v. Prema popisu iz 2001. ima 64 stanovnika. Pripada župi Ranjenog Isusa u Maloj Solini.
Selo je u domovinskom ratu potpuno uništeno. Stradalo je 49 stambenih objekata s pripadajućim poljoprivrednim gospodarstvima.
ŽUPNICI ŽUPE MALA SOLINA OD POSTANKA DO DANAS
1.
Ludovik Horvat – od 1790. do 01. rujna 1800. kada je premješten u župu Viduševac; bio je pripadnik dokinutog pavlinskog reda;
2.
Andrija Josip Vlašić – rođen je u Viduševcu 18. studenog 1766. od oca Matije i majke Barbare rođ. Štrk. Bio je župnik u Maloj Solini od 12. rujna 1800. do 27. siječnja 1807. kada je preuzeo župu Viduševac.
3.
Petar Junković – župnik u Maloj Solini od 18. ožujka 1807. do 10. siječnja 1809. kada je premješten u župu Hrastovica;
4.
Baltazar Hallagyek – duhovni pastir u župi malosolinskoj od 10. siječnja 1809. do 15. ožujka 1815. godine kada je premješten u Molve; tada je upravu župe preuzeo Andrija Vlašić – župnik viduševački; na molbu župljana kada je general Greth obilazio stankovačku satniju, župa je tek 1817. dobila svog petog župnika;
5.
Franjo Papeš – upravitelj župne malosolinske postaje 1817. gdje ostaje do 1824. godine, a zatim je postavljen za pravog župnika. Za njegove službe sagrađena je nova župna crkva u Maloj Solini koja je blagoslovljena 19. prosinca 1830.. Umro je 24. rujna 1833. godine, a nakon njegove smrti župom je kratko upravljao župnik viduševački Ivan Žirović te privremeno Antun Bosmanić;
6.
Gabrijel Bellošić – primio je upravu župe Mala Solina 08. svibnja 1834. gdje je ostao do 1838. godine;
7.
Luka Veljača – župnik malosolinski od 17. rujna 1838. do 28. listopada 1849. kada je premješten za župnika viduševačkog;
8.
Đuro Lehpamer - župnik malosolinski od 27. kolovoza. 1850. do 23. prosinca 1858. godine kada je premješten u župu Križ kod Ivanića;
9.
Ludovik Detoni – imenovan je za župnika u Maloj Solini od 27. listopada 1859. do premještaja u Viduševac 05. listopada 1875. godine;
10.
Janko Batušić – rođ. 02. kolovoza 1842. godine u Cvetkoviću kod Jastrebarskog, a za svećenika zaređen 1868.; župnik malosolinski od listopada 1875. do 07. kolovoza 1891. kada je vraćen Viduševac Mnogo je radio na prosvjećivanju naroda, uređenju crkve i okoliša, povećanju prihoda. Njegovom je zaslugom, nakon niza molbi i inicijativa, u Maloj Solini podignuta škola, zasađen je voćnjak i vinograd te lipe i borovi oko crkve. Pri premještaju u Viduševac, poručuje svom nasljedniku:
«Molio sam župu sa sistematiziranim kapelanom da pod starost i slabost ako dobri Bog dade života imam pomoćnika i zamjenika. Drugi razlog ne bijaše mi na pameti jer narod je u obće ovdje dobar i uslužan a zemljišta imade sada dovoljno. K tomu je i crkva i stan kao i ostale gospodarske sgrade te ogradje i voćar u sasvim dobrom redu.» Do dolaska novog župnika, duhovni pastir je bio Pavo Leber iz Gline;
11.
Kamilo Škrabal – župnik malosolinski 24. listopada 1891. do lipnja 1910. ; blagoslovio je školu u Maloj Solini 12. studenog 1905. godine; prvi učitelj bio je Petar Augustinović iz župe Maja;
12.
Martin Peraković – nema podataka o njemu osim da je bio župnik u Prekrižju i Skakavcu; zadnje je u Spomenici zapisao je da je:
«jak potres grozno oštetio crkvu i župni dvor dne 01.01.1910.» Njegov nasljednik u župi zabilježio je:
«Ovo derutno stanje crkve i župnog dvora dosta je djelovalo i na moga predšasnika Martina Perakovića pak je zamolio mir.» Upustio se u kopanje bunara
«na sedlu brda» bez potrebnih dopuštenja i za taj posao angažirao težake župljane
«koji mišljahu da tako mora biti» ali: «Kad se je nakon težkog i trudnog rada uvidilo da do vode neće doći, dao je adm. zasuti jamu.» To je bila kap koja je prelila čašu, došao je u sukob sa župljanima i nadređenima, pa je umirovljen.
13.
Cvjetko Paunović - rođ. 1879. u Slavonskoj Orahovici; službovao u župi Mala Solina od 17. lipnja 1910. do listopada 1929. Temeljito je bilježio godine u Spomenici pa su njegovi zapisi dragocjen izvor podataka o tom vremenu. U početku piše o crkvi koja je bila toliko oštećena potresom da se sv. misa služila u kapeli sv. Antuna u Dvorišću. Vlč. Paunović je uspio ishoditi pomoć pa je crkva popravljena 1911., a radovi na župni stanu su započeli u kasnu jesen 1910. pa je morao spavati na štalskom tavanu do se nije preselio u nešto pristojniji stan. Zasadio je novi vinograd, voćnjak, podigao raspelo kod škole, dao oslikati crkvu iznutra i podići nove oltare radi trošnosti i neuglednosti starih. Temeljito bilježi strašne godine I. svjetskog rata – društvene i ekonomske prilike pa 1916. piše:
«Ove retke pišem zimi, a ljudi već nemaju što jesti. Što će biti na proljeće? Od silne suše i voće je spalo sa stabla ove godine…» Godine 1925. započeal je izgradnja kapele Majke Božje Lurdske u Hađeru.
14.
Franjo Žigman – naslijedio je u župi vlč. Paunovića – narod ga je s veseljem dočekao; bio je snažan i vrlo nadaren kao svećenik ali je ubrzo počeo pobolijevati; umro je 1936. u Zagrebu gdje je i pokopan; nakon njegove smrti župom je iz Gline privremeno upravljao preč. Franjo Žužek;
15.
Valentin Bazijanec – župnik malosolinski od 25. ožujka 1937.; župu je zatekao u jadnom stanju; započeo je s opsežnim radovima na župnom dvoru i crkvi; mnogo je radio na vjerskom odgoju djece uz pomoć učiteljice Eve Gregurić; za njegove službe prvi put u povijesti ove župe služena je mlada misa – 25. srpnja 1937., a mladomisnik je bio Ivan Vrbanac iz Hađera;
16.
Ivan Vrbanac – rođen je 1911. u Hađeru, župa Mala Solina; nakon završenih šest razreda gimnazije u Glini, primljen na bogoslovno sjemenište u Šibeniku gdje je za svećenika zaređen 1937., a mladu misu – prvu i jedinu u župi Mala Solina služio je 25. srpnja iste godine. Župnik viduševački i malosolinski Ivan Vrbanac bio je u teško vrijeme poslije II. svj. rata - od 1945. do prerane smrti 25. studenog 1951.; sahranjen je ispred središnjeg križa na župnom groblju u Viduševcu; od 03.09. 1954. do kraja srpnja 1955. župom Mala Solina upravlja viduševački župnik V. Marić;
17.
O. Pero Bulat D.I.– rođ. 1920. u Đakovu; isusovac, upravitelj župe Mala Solina od ljeta 1955. do 1958.; bio je mlad i pun elana, činio je što je mogao jer ova župa još od rata nije imala svećenika; duboko je suosjećao s našim narodom, a pogotovo sa svojim župljanima pišući:
«…taj narod nema svojih prijatelja. Ne samo svećenika, niti drugoga. Ta mala župa uvijek je samo prolazna štacija za dalje, nužno zlo- ali nitko se ne udomaćuje. Svaki im dijeli lekcije, ali oni to shvaćaju kao lekcije stranaca.Oni iz Gline za njih ne mare…»
18.
O. Adam Periškić D.I. – rođ. 1918. u okolici Sombora; isusovac, dana 12. rujna 1958. imenovan je upraviteljem župe Mala Solina sa sjedištem u Šišincu; već 12. srpnja 1959. razriješen je ove dužnosti i premješten u Šćitarjevo; župu je privremeno preuzeo Vjekoslav Marić župnik župe Viduševac ;
19.
Ivan Špoljar – rođ. 1930. u Raskrižju, Međimurje; 01. veljače 1962. imenovan je upraviteljem župe Mala Solina gdje je ostao do 10. rujna 1963. godine. Nakon njega, župu ponovno preuzima sve do 1966. viduševački župnik V. Marić.
20.
Stjepan Šustić – rođen je 1938. u Dužici, župnik u Maloj Solini od 14. kolovoza 1966. do kraja 1967. bio je skroman čovjek i uzoran svećenik. Premješten je u župu Viduševac, a zatim 1975. u župu Kalinovac gdje je preminuo 08.01.1976. Sahranjen je na župnom groblju u Viduševcu 10. 01.1975. svečano ispraćen od mnoštva svećenika i vjernika.
21.
Andrija Šantek – rođ. 1949. u Viduševcu; za svećenika zaređen 18. listopada 1975., a mladu misu služio slijedećeg dana u rodnoj župi sv. Franje Ksaverskog ; župnik malososlinski od 1976. do 1988. kada je preuzeo župu Gora; nakon vlč. Šanteka župa Mala Solina nije imala svog duhovnog pastira već se njome upravljalo iz Viduševca, a nakon domovinskog rata iz Gline;
22.
Juraj Jerneić – rođen 1954. godine u Krapini. Od 01. rujna 1987. bio je župnik viduševački, a od Uskrsa 1988. preuzeo je i župu Mala Solina. Godine 1991. odlazi u progonstvo kao i većina župljana. Boravi u Velikoj Mlaki gdje aktivno pomaže u župama Odra i Velika Mlaka. Nakon «Oluje» do 10. kolovoza 1998. postaje župnik Gline, Viduševca, Maje i Male Soline pokušavajući organizirati vjernički život povratnika u Glinu. Godine 1996. za pomoć mu dolazi kapelan Dražen Karačić. Već 22. kolovoza 1998. odlazi za ekonoma Zagrebačke nadbiskupije.
23.
Tomica Šestak – rođen 1967. u Varaždinu. Po nadbiskupu Josipu Bozaniću 1998. je imenovan upraviteljem župa: Sv. Ivana Nepomuka u Glini, Sv. Franje Ksaverskoga u Viduševcu, Sv. Ilije u Maji te Ranjenog Isusa u Maloj Solini. Službu upravitelja ovih župa vršio je punih sedam godina do 2005. kada je 25. kolovoza imenovan je župnikom župe Sv. Nikole biskupa u Krapini. Na pomoći su mu bili kapelani:
Drago Kozić,
Denis Barić i Miroslav Lesičar.
24.
Alfred Kolić – rođen 1969. u Skopju. Obitelj se doselila u Veliku Goricu gdje je i Alfred završio osnovnu školu. Odgajan je u duboko religioznoj obitelji, od djetinjstva privržen crkvi pa je i sam želio postati svećenik jer se tim pozivom oduševljavao. Godine 1983. stupio je u Dječačko sjemenište na Šalati gdje je 1987. maturirao. Na KBF diplomirao je 1993., a za svećenika je zaređen godinu kasnije. Župe Glina, Viduševac, Maja i Mala Solina preuzeo je krajem kolovoza 2005. Angažiran je na obnovi i uređenju u ratu srušenih crkava u župi Viduševac, Maja i Mala Solina.
Na pomoći su mu kapelani
Miroslav Lesičar do 2007., a nakon njega
Duje Kurtović.
Crkva Ranjenog Isusa u Maloj Solini
Gradnja nove župna crkva Ranjenog Isusa u Maloj Solini odobrena je u vrijeme službe župnika
Franje Papeša, 1826., a iste godine je 15. srpnja iskolčena po arhitektu Antoniju Stiedlu. Dva dana kasnije počelo je kopanje i pripremanje temelja, a na blagdan Preobraženja blagoslovljen je temeljni kamen. Evo kako je to zapisano:
« …temeljni kamen blagoslovljen je dana 6. kolovoza, upravo na dan Preobraženja sa poveljom zatvorenom u staklenom tuljcu položenom i obzidanom u pročelju…» Dana 19. prosinca 1830. blagoslovljena je nova crkva po
Ivanu Žiroviću, župniku viduševačkom i vicearhiđakonu Glinskog distrikta. Po dolasku župnika
Ludovika Detonija 1859. godine prva mu je briga bila da crkva dobije novi krov. Na žalost, nigdje nije opisana unutrašnjost ove crkve, pa su opisi detalja nabrojeni onako kako su ih svećenici zapisivali u Spomenici:
Godine
1877. nabavljene su dvije lampice za petrolej «da gori pred vel. oltarom dan i noć…». Iste godine nabavljena je i slika rođenja Isusovoga iz Regensburga, crkva je okrečena izvana, a toranj uređen.
Godine
1879. načinjen je iznova oltar Ranjenog Isusa, a stari kip Ecce homo pozlaćen i na isti žrtvenik postavljen, popravljen je krov na sakristiji i nabavljen konop za veliko zvono.
Godine
1880. na pod je stavljen tarac.
Godine
1881. nabavljene su iz Beča za crkvu dvije slike : Ecce homo&MaterDolorsa. Crkva je znatno oštećena u potresu koji je srušio toranj i rasklimao zidove.
Godine
1882. pokraj crkve je sagrađen paviljon u obliku šesterokuta «kao čekaonica gdje bi se narod u kišno vrieme zakloniti mogaočekajuć na Službu Božj. Ista suša moći će poslužiti selskoj patroli. Koja se obično kod crkve ponajviše zadržava…» Crkveno dvorište je ograđeno, a na toranj je stavljena «jabuka i križ».
Godine
1889. župnik malosolinski Janko Batušić dobio je dozvolu za unutrašnje uređenje crkve jer je ostala pusta dok se iz milodara ne sabere toliko da se «uzmogne crkva vlastitim svojim troškom ukrasiti». Tako je već slijedeće godine crkva sva nanovo obojana i naslikana za iznos od 830 fr. Posao je napravio karlovački slikar i pozlatar Josip Kreč. Iz zapisa je vidljivo da crkva ima 5 oltara (glavni i 4 pobočna) te šest novih slika: Ćirila i Metoda, sv. Josipa s Isusom, sv. Stjepana, sv. Katarine i sv. Petra i Pavla. Od inventara ima klupe, stolce, ispovjedaonicu, raspelo na groblju i dva u crkvi i svjetiljke. Na glavnom oltaru bilo je 8 svijećnjaka. Vanjsko uređenje crkve napravio je domaći zidar Miko Olija. Sve se to poklopilo sa stogodišnjicom od osnivanja župe Mala Solina pa je 30. kolovoza
1890. svečani blagoslov udijelio Pavao Leber glinski vicearhiđakon uz nazočnost mnoštva naroda.
Godine
1910. crkva je ozbiljno stradala u potresu «da je bolta spala, zidovi vrlo ispucali, a toranj se pretvorio u ruševinu.» Pomoć za popravak dala je vlada, a dobar dio morao se osigurati iz crkvene blagajne. Tako su radovi na crkvi započeli u proljeće
1911. a izvodili su ih neki Talijani. Sazidan je novi toranj, popravljeni oltari i propovjedaonica te klupe. Popravljena crkva blagoslovljena je 16. srpnja 1911. godine. Godine
1913. podignuto je raspelo kod škole, a obnovljene su slikarije u unutrašnjosti.
Godine
1918. naručeni su nacrti za dva nova pobočna oltara – sv. Antuna Pustinjaka s pokrajnjima sv. Roka i sv. Vida te sv. Duha s pokrajnjima sv. Agate i sv. Katarine. Graditelj je bio obrtnik Rihard iz Koprivnice za svotu od 10 000 kruna. Obrtnik se nije držao dogovora da oltare napravi do Preobraženja
1919. godine pa je
1924. zabilježeno da još nisu stigli. Župnik se, umjesto suda odlučio za nagodbu da majstor pošalje makar ono što je napravio. Tako je i bilo pa su dopremljeni kipovi sv. Antuna, sv. Vida, sv. Ivana Nepomuka te za oltar sv. Duha kip sv. Katarine i sv. Agate. Crkveni je odbor odlučio da se oltar Uzašašća Isusova pretvori u oltar dolaska Duha Svetoga pa je sliku izradio umjetnik Baždar iz Gline.
Godine
1920. uređen je toranj i okrečena crkva izvana. Započeta je akcija da se crkva ogradi novom ogradom.
Godine
1928. crkva je nanovo temeljito popravljena i okrečena izvana. Na pročelju u udubinama za slike i kipove naslikane su slike Srca Isusovog i Srca Marijinog. Sve je napravio slikar Valtazar Baždar iz Gline.
Godine
1937. uređivana je crkva i župni dvor.
Godine
1955. izvješćuje isusovac Pero Bulat da je crkva izvana zrela za uređenje, a župni stan bez ijedne sobe za stanovanje. Župni stan je iste godine donekle osposobljen za stanovanje, a crkva je popravljena je u lipnju
1958. novcem iz Amerike, a nešto su dali župljani. Zahvaljujući zvonarima Janku i Viktoru Cestariću, crkva je bila uvijek uređena i očišćena.
U Domovinskom ratu crkva je porušena. Do danas nije obnovljena.
Zvona
Pretpostavljam da su po izgradnji crkve u toranj ugrađena i zvona. Župnik
Detoni, po preuzimanju župe bilježi da je najmanje zvono od 100 libara već bilo puklo 1854.
«i kao takvo visjelo u tornju sve do godine 1861., a te sam se godine pobrinuo da ga se skine, iznova odlije i uveća za 20 libara; iste godine u Zagrebu je ponovno odliveno…na čast sv. Antuna blagoslovljeno te 28. svibnja smješteno u toranj na najviše prijašnje mjesto.»
Godine 1920. nabavljeno je malo zvonce iz čiste zvonarine teško 10 kg za svotu od 2 200 kr. Kako piše župnik
Paunović:
«Pošto nema sredstava za nabavu većega, to će biti i ovo zvonce dobro za vrijeme dok se veće ne nabavi.» Može se pretpostaviti da su tri zvona koja su bila u tornju uzeta tijekom I. svjetskog rata za ratne svrhe baš kao i u ostalim župama. Već slijedeće godine nabavljeno je malo veće zvono teško 48 kg, kao i prvo od poduzeća «Metallum» d.d. iz Zagreba pa župnik zadovoljno konstatira:
«Sada su dva u tornju i svojim sitnim glasovima nježno pozivlju na službu vjernike, podsjećaju na molitvu i prate župljane u groblje.»
Godine 1924. župnik je ishodio odobrenje da se nabave dva zvona koja bi
harmonički bila složena prema malome. Postavljena su u toranj 14. rujna na iste godine na novi grušt po Luki Jurjeviću, limaru iz Gline. Srednje je bilo teško 250 kg, a veliko 520 kg. Župnik zapisuje:
«Čvrsta su i daleko se čuju zvoniti, a glas im je razmjerno prema cijeni dobra i ugodan.»
Orgulje
Malosolinski župnik Janko Batušić 1890. konstatira da bi trebalo nabaviti orgulje, ako ostane novca u blagajni nakon temeljitog uređenja crkve izvana i iznutra. Godine 1911., u vrijeme župnika Cvjetka
Paunovića, započele su aktivnosti za nabavu orgulja. Sakupljen je novac od milodara i priloga župljana, ali sve to nije bilo dovoljno jer je cijena orgulja sa 6 registara bila nedostižnih 2.400 kruna pa je župnik zapisao:
«Svota velika obzirom na našu sirotinju.» Župljani su se, unatoč neimaštini, obvezali da će orgulje otplatiti ako se ne sakupi dovoljno milodara. Naručene su i postavljene po majstoru Brandlu iz Maribora od 01. do 06. studenog 1911. Župnik je zapisao:
«Imadu se isplatiti u 3 god. Kao prvi obrok dali smo 700. kr., jer više nismo imali.»
Orgulje se u Spomenici više ne spominju. Dokaz da su služile svojoj svrsi je podatak da je u vremenu između dva svjetska rata djecu učila pjevati i svirati učiteljica Eva Gregurić. Kasnije su vjerojatno bile prepuštene neumitnom razornom djelovanju vremena.
Župni stan
Polovicom 19. st. razmatralo se pitanje da se župa Mala Solina dokine i razdijeli između župa Glina i Viduševac. Razlog je bio trošan župni stan u kojem se više nije moglo stanovati. Kad je 18. kolovoza 1855 u selo poslana komisija koja je trebala postupiti po tom prijedlogu I. banske pukovnije iz 1853., župljani su odlučili sagraditi novi župni stan i tako zadržati svećenika. Svoju su odluku proveli u djelo pa se župnik u novu kuću uselio u listopadu 1856. godine.
Kapela Majke Božje Lurdske u Hađeru
Ova je kapela podignuta je do pod krov 1925. godine. Još 1913. nabavili su svećenici Batušić i Leber kip Majke Božje Lurdske, ali zbog rata nije se pristupilo izgradnji. Stoga se. Tek mnogo godina kasnije pokrenula akcija da svaka kuća da oko 100 dinara i težake «da bi se moglo pristupiti zidanju kapele oko 5 m duge oko 4 široke a ukupno oko 10 m visoke. Godine 1926. zavladala je velika oskudica uslijed nerodnih godina koja je povećala bijedu, ali i nameta od strane vlasti pa je uređenje kapele zastalo. Konačno je dovršena u rujnu 1928., a blagoslovljena po domaćem župniku
Paunoviću 21. listopada kada je služena i sv. misa.
Godine 1955. tadašnji župnik - isusovac Pero Bulat bilježi svoj prvi susret s Hađerom:
«Najprije Hađer. Kapelica – ruševina. Napuknuti zidovi sa strane odozgo do dolje, velika rupa otraga u zidu, krovište drže samo drvene grede. Dojam i sud: to treba srušiti i barem kakav križ postaviti na istom mjestu…» Godine 1958. kapelica je uređena i ograđena. Naime, komunističke vlasti su dopustile istu srušiti, ali graditi na njezinom mjestu nisu dozvolili ništa. Stoga je odlučeno da se ipak spasi što se spasiti može pa je popravljena i uredena, a materijal i rad su dali mještani. Svećenik je i za to platio globu.
Groblje u malosolinskoj župi
Groblja su oduvijek bila mjesta dostojna svakog poštovanja, oaze mira i sućuti. Netko će sigurno reći: zemaljski su znak da smo pred neminovnošću smrti svi jednaki.
Žitelji Male Soline pokapani su na groblju u Jamama i Dvorišću. Zadnji ukop na groblju u Jamama obavljen je 29. siječnja 1920. Daljnji ukopi vršili su se na groblju u Maloj Solini koje je blagoslovljeno 06. veljače 1820. godine. Prvi je ukop obavljen 28. ožujka 1820., a župljani ove župe ovdje se pokapaju i danas.
Izvori:
1. Juraj Jerneić „Spomenica župa Maja, Viduševac, Glina, Mala Solina“, Glina, 1998.
2. Mijo Dukić „Glina i okolica“, Glina, 1987.
mr.sc. Katica Gašljević Tomić