Posvećena župna crkva sv. Franje Ksaverskoga u Viduševcu, 18. 10. 2009.

Nisu ta vremena bila davno. Naša djeca koja su danas ovdje na slavlju, nešto su o tome čula. a druga djeca po Hrvatskoj? Imaju li prigodu čuti istinu, cijelu istinu? Donose li naši udžbenici istinu o povijesti? Potrebno je pamćenje, jer to je život. Čovjek koji ne pamti, izdaje sebe, svoj život, svoju budućnost« - rekao je zagrebački nadbiskup.

Kardinal Josip Bozanić, milošću Božjom i Apostolske Stolice nadbiskup zagrebački i metropolit, posvetio je 18. listopada 2009. godine ponovo sagrađenu crkvu sv. Franje Ksaverskoga u Viduševcu... U vrijeme srpske agresije na Hrvatsku crkva (ona prijašnja, op. a.) je prvi puta granatirana 16. srpnja 1991. godine, a potpuno razorena nakon okupacije župe. Nova župna crkva sv. Franje Ksaverskoga sagrađena je na mjestu srušene župne crkve« - stoji u povelji koja je svečano odjeknula na misi posvete nove župne crkve u Viduševcu, na kojoj su se uz brojne župljane, nekadašnje prognanike i povratnike, okupili i brojni gosti iz drugih dijelova Hrvatske. S kardinalom Bozanićem koncelebrirao je viduševački župnik Alfred Kolić te dvadesetak svećenika.

Iz srdaca se uzdiže molitva zahvale

»Mnoge su misli i različiti osjećaji danas u vašim srcima. Ali vjerujem da se iz srdaca uzdiže molitva zahvale, da se u srcu usred svih rana rađa i ponos što smo ovdje, u ovoj velikoj crkvi, koja je nanovo sagrađena. Ovdje smo jer smo Crkva... To na osobit način doživljavamo danas dok gledamo ovu zgradu crkve, koja na neki način obuhvaća našu prošlost, davnu i nedavnu. U isto vrijeme riječ Božja i sveti sakramenti otvaraju budućnost, jer je jedina čovjekova budućnost u Bogu« - poručio je u propovijedi zagrebački nadbiskup okupljenim vjernicima, od kojih su većina proživjeli tragediju čiji je simbol bila stara srušena crkva. Zato »zahvaljujemo Bogu što nas je sačuvao. To doživljavamo dok slavimo obred posvete crkve.«
Kardinal je ukazao na smisao znakovita obreda posvete zdanja, njegovih zidova, oltara, ambona, svetohraništa. Posveta je ujedno prigoda za zahvalu svima koji su radili na izgradnji crkve, čija je ljepota više puta istaknuta za vrijeme slavlja. A potom je zagrebački nadbiskup poručio: »Ova crkva je naše pamćenje. Ona je naša prošlost. Ona je naša sadašnjost. Ona govori... Ali ona je u jedno određeno vrijeme nestala, uklonjena je iz vidika, nije je bilo. Komu je smetala zgrada? Može li ona smetati? Ona je samo znak onih koji se u njoj okupljaju. (...) Trebalo je ljude tjerati, a znakove brisati. To je dio naše povijesti, našega pamćenja.«

 

»Čekali smo punih četrnaest godina«

»U crkvi vjernici«, nastavio je zagrebački nadbiskup, »mole za oproštenje i opraštaju. Ali ovdje smo i da čuvamo svoju memoriju. (...) To je dio našega života, i kad bismo to zaboravili, izbrisali, izdali bismo dio svojega života, dio svoje povijesti. Nisu ta vremena bila davno. Naša djeca koja su danas ovdje na slavlju, nešto su o tome čula. A druga djeca po Hrvatskoj? Imaju li prigodu čuti istinu, cijelu istinu? Donose li naši udžbenici istinu o našoj povijesti? Potrebno je pamćenje, jer to je život. Čovjek koji ne pamti, izdaje sebe, svoj život, svoju budućnost.«
Objasnivši pojedine dijelove obreda posvećenja, kardinal Bozanić je istaknuo da on također predstavlja poziv za vjernike, da - kao što se na oltaru, koji se pomazuje uljem i kadi tamjanom, prinosi Kristova žrtva - i oni svoj život prinesu Bogu, da mu se njihove molitve i dobra djela uzdižu poput mirisa tamjana, da budu svjetlo koje se napaja na Kristu, svjetlu svijeta...
Župa sv. Franje Ksaverskoga osnovana je 1731. godine, a »stara« crkva sagrađena je 1826. godine. Kao što je na početku slavlja naglasio predstavnik župe Ivica Gašljević, »nezaustavljiv tijek vremena donio je 1991. godinu«, kad se »ostvarila strašna prijetnja mrzitelja svega što je katoličko i što je hrvatsko«. »Kad smo već počeli vjerovati da su zlo i mržnja doista uzeli zadnju riječ, 'Oluja' nas je vratila na zgarišta i ruševine našega zavičaja ... ali na crkvu smo čekali punih četrnaest godina« - dijelovi su priče koju je ispričao župljanin, da bi završio sa zahvalnošću što se »toranj crkve sv. Franje Ksaverskoga opet visoko uzdigao u nebo«.

Moći bl. kardinala Alojzija Stepinca

Arhitektonski faksimil novosagrađene crkve izradio je dipl. arhitekt Davor Salopek, a projekte unutarnjeg uređenja i sve artefakte načinio je samostalni umjetnik Ivan Antonović, koji je, kako to predviđa obred, na početku slavlja predao ključeve zagrebačkomu natpastiru i župniku Koliću. Antonović je u pojedine artefakte ugradio »ostatke ostataka« stare crkve. Dva koliko-toliko sačuvana kapitela sa staroga oltara pretvorio je tako u četiri polukapitela i ugradio ih u najznakovitija mjesta u crkvi, u krstionicu, svetohranište, ambon i naposljetku u oltar. Upravo je u taj oltarni polukapitel zagrebački nadbiskup tijekom obreda položio moći bl. kardinala Alojzija Stepinca. Novu crkvu sa srušenom povezuje i nekoliko od razaranja spašenih slika, velika kamena ploča s urezanim križem koja je smještena ispred oltara, dio stupa koji je pretvoren u škropionicu te kameni ostaci koji su ugrađeni u srce novih posvetnih
križeva.

»Da bi se upamtilo kad su srušene«

Osobitost Crkve predstavlja i apsida, u kojoj umjesto klasične oltarne slike dominira središnja figuracija koja, slijedeći obrise križa, predstavlja rupu od granate (trajni spomen da je stara crkva »strijeljana«, kao što je naglasio umjetnik Antonović) kroz koju se vidi nebo. Predviđeno je da se u figuraciju uklopi »Corpus«. Ispod slike je popis srušenih crkava i kapela Glinsko-petrinjskog dekanata, s urezanom kobnom godinom 1991. Taj popis »nije ovdje da bi se znalo koje su (crkve i kapele) srušene, jer srušene su sve, nego da bi se upamtilo kada su srušene«, istaknuo je umjetnik. Građevinske radove na crkvi obavila je tvrtka »Zeko« iz Zagreba, a unutarnje radove tvrtke »Ranus« i »U boji« iz Zagreba te »Keramičar« iz Samobora.
Slavlje u Viduševcu uzveličali su župni zbor mladih VIS »Nepomuk« te članovi Kulturno-umjetničke udruge »Viduševac«, dok je nadbiskupovu povelju na kraju slavlja pročitao Juraj Jerneić, bivši viduševački župnik, do okupacije 1991. godine. Na završetku slavlja sadašnji župnik Kolić, koji inače župom upravlja iz Gline, zahvalio je svim darovateljima, posebno istaknuvši one koji su dali »udovičin darak«, ne od svojeg suviška, nego do svojeg srca.
 

Tekst: GK (Darko Grden)