Ministranti

Poslužitelj oltara

Ministrant je pozvan da u župnoj zajednici služi s određenom zadaćom, kako i sam naziv službe govori. Latinska riječ "ministrare" znači služiti. Kao što ministri u državi služe na dobro svih građana tako je i ministrant službenik oltara. On je sudionik bogoslužja. Župna zajednica te izabire i prihvaća između mnogo dječaka ili djevojčica. Budi stoga ponosan i radostan jer si pozvan na tako uzvišenu službu.
Bogoslužje je posebno slavlje u čast samome Bogu. Biti u posebnoj blizini Božjoj nije samo posebna čast nego je to i odgovornost. Svi veliki ljudi u povijesti spasenja, kao što su proroci i sveci, svoju su službu shvaćali kao veliko zauzimanje za Božju stvar.
Sveta misa je najuzvišenija molitva koju vjernici mogu prinijeti Bogu. Stoga od poslužitelja oltara se očekuje posebna pozornost i sabranost. Zato pozorno prati odvijanje obreda, moli se sabrano, dostojanstveno i pobožno se vladaj. Tvoje vladanje treba vjernike poticati na molitvu. Nikako ne bi bilo u redu da svojim ponašanjem i držanjem na bilo koji način ometaš svećenika ili vjernike.
Ministrantsko odijelo ne želi samo uljepšati tebe kao osobu, već želi obogatiti liturgiju. Lijepo odjeven ministrant, uz svečano i ozbiljno ponašanje, je ukras liturgije. Kao što brižno ukrašavamo oltar cvijećem i svijećama, tako si ti isto hvalospjev bogoslužja samom Bogu.


Tko su naši ministranti

Ja se zovem Davor Jurić ministriram od 4 razreda osnovne škole. Sa mnom živi mama Marija, tata Marko i baka Manda. Rođen sam u Bosni 31. listopada 1991. u Banja Luci. U Glinu sam došao 2001. godine iz Kostreša.
Počeo sam ministrirati prije 7 godina na nagovor prijatelja. Sada idem u 2 razred srednje škole za kuhara. Dok ministriram onda se osjećam tako sigurno u toj „svetoj kući“. Super mi je što sam ministrant i što na takav način upoznajem nove prijatelje. Kada svojim trudom zaslužimo, onda idemo i na izlete, ali treba znati, odnosno naučiti neke stvari – treba znati kada, u kojem dijelu mise treba poslužiti vino i vodu, treba znati kada treba pozvoniti, kako se radi sa kadionicom, kako se nosi križ u procesiji…
Kad se ministrira onda se ponekad i dogodi pokoji propust ili neka pogreška, ali to je nenamjerno i zbog toga redovito dolazim na susrete – kako bih što bolje naučio biti dobar ministrant.



Ja se zovem Ivan Gregurić. Rođen sam 13. prosinca 1997. godine u Sisku. Ja ministriram već tri godine. Ministriram zbog toga jer se tako zbližujem s Bogom i Isusom Kristom. Sa mnom još ministriraju i ostali ministranti. Redovit sam na ministrantskim susretima, svetim misama i na pobožnostima. Ja nisam veliki ministrant, ali znam sve raditi: čitati molitve vjernika, vino i vodu, vodu na kraju itd. Imam brata Stjepana, koji je također ministrant. U svoje slobodno vrijeme volim igrati nogomet i košarku. Ja volim raditi kućanske poslove: kuhati, usisavati, prati prozore, prati posuđe itd. Ja volim učiti sve u vezi kompjutera i tehnike. Sviram brač već pet godina. Jako volim biti u Božjoj kući. Volio bih završiti školu građevine.



Ja se zovem Ivan Jurinec. Rođen sam 2. rujna 1999. u Zagrebu. Živim sa mamom Anom, tatom Branimirom, bakom Marom i bratom Martinom. Od malih nogu baka me najčešće vodi u crkvu na svetu misu. Tako me jedne nedjelje poslije svete mise susreo župnik i pozvao me da postanem ministrant. Ministriram već godinu dana i jako volim ministrirati. Na početku sam griješio, ali sa vremenom sam učio i sada znam dosta toga raditi. Kada mi vrijeme dopušta igram nogomet sa prijateljima.



Ja se zovem Ivan Muža. Rođen sam 22. svibnja 1996. u Sisku. Živim u Glini u Frankopanskoj ulici. Kod kuće imam mamu Anu, tatu Josu, brata Josipa i sestru Anamariju. U crkvu sam išao već s jednom godinom, a počeo sam ministrirati sa devet godina. Sada ministriram već tri godine i zbog toga sam jako sretan. Na ministrantskim sastancima sam upoznao mnogo dobrih prijatelja. Ja jako volim ministrirati zato što mi tako Bog daje snage za nastavak dana i tjedna. U početku ministriranja nisam znao ništa raditi, ali s vremenom sam sve više učio, a ove sam godine naučio i služiti se sa kadionicom. U svoje slobodno vrijeme se družim s prijateljima: igramo nogomet, špijuniranja, skrivača ili jednostavno razgovaramo i pričamo viceve. Kada pada kiša, onda jednostavno odem na kompjuter. Što se tiče škole, imam sve petice osim iz glazbenog – iz kojeg imam četvorku. Dalje u životu bih htio biti programer.
U životu mi ide super, ali nigdje ne bih uspio bez Božje ljubavi.



Ja se zovem Ivica Stojak. Rođen sam 18. veljače 1997. godine u Travniku, u Bosni i Hercegovini. U Glinu sam se doselio 2004. godine. I samo nakon mjesec dana mog dolaska ovdje u Hrvatsku, ja sam postao ministrant. Ministriram zbog poslušnosti prema Bogu. Ja puno volim ministrirati, to mi daje snage za daljnji život. Redovit sam na svetim misama te na ministrantskim susretima. Moj šef ministranata i ja smo dobili nagradu zbog toga. Ta se ministrantska nagrada zove „Svaki tjedan ministrant jedan“. Na početku ministriranja nisam ništa znao raditi, ali za samo dva dana naučio sam posluživati kod oltara. Nakon nekog vremena počeo sam i čitati u crkvi. Redovito čitam Molitvu vjernika. Velečasni je mene i još neke od mojih prijatelja ministranata predložio da idemo ove godine na Šalatu u Zagreb. Na Šalati, u sjemeništu, mogu reći da smo se stvarno dobro proveli. U slobodno vrijeme se družim s prijateljima i igramo se svašta – nogometa, skrivača te ostalih igara. Ministriram već 4 i pol godine. Ja već razmišljam o tome da idem u školu za svećenike – u sjemenište. Doma živim sa mamom Nevenkom, sestrom Marijom i dvojicom braće Josipom i Dejanom.



Ja se zovem Josip Šašo. Rođen sam u Sisku 9. lipnja 1997. godine. Ministriram već dvije godine. Iz crkve sam izostajao samo kada sam bio bolestan. Kod kuće imam mamu Ivanu, tatu Ivicu i brata Matiju koji je isto tako ministrant. Ministriram zato što vjerujem u Boga i Isusa Krista i zato što me Crkve vuče k sebi. Najviše volim raditi vodu na kraju svete mise, zvonce i dijeliti listiće. I jako volim ministrirati. U svoje slobodno vrijeme s prijateljima igram nogomet. Na početku nisam znao ništa raditi, ali kroz nekoliko mjeseci sam naučio. I mislim sa ću još dugo, dugo ministrirati.



Ja se zovem Matija Šašo. Živim u Glini u ulici Zabašće. Rođen sam 30. travnja 1998. godine u Sisku. Ministriram već 2 godine. Jako volim ministrirati. Naš zvonar Marko i moj brat Josip su me pozvali da počnem ministrirati. Na početku sam dosta griješio u posluživanju vina i vode. Ove godine sam naučio malo bolje ministrirati nego što sam znao prije. Trudim se da dok ministriram sve bude u najboljem redu i da ministriranjem služim Bogu. Sa prijateljima se volim igrati dok smo u školi ili dok idem kod njih doma, a nekada dođu i prijatelji dođu i kod mene.



Ja sam Stjepan Gregurić. Rođen sam 25. veljače 1996. godine u Zagrebu. Ministriram već tri godine. Živim u Glini u Jukinačkoj ulici. Živim sa tatom Mariom, mamom Barbarom, bakom Marom, djedom Stjepanom – po kojem sam dobio i ime, tetom Ivanom i bratom Ivanom. Redovito idem na svetu misu. Imam i hobi – sviram brač već pet godina. Kada odrastem želio bih postati đakon, svirač i strojar. Ja volim 100% svoju obitelj i jako volim ministrirati. Ministriram zato što volim Isusa Krista.



Ministranti naše župe - Stjepan i Ivan Gregurić, Ivica Stojak, Josip Šašo te Ivan Muža sudjelovali su 8. i 9. ožujka na duhovnoj obnovi za ministrante koja se je održala u Biskupijskom sjemeništu u Zagrebu, na Šalati. Kako im je tamo bilo i kakvi su njihovi dojmovi, pročitajte ovdje. 


Ministrantski susret na „Šalati“
Jedva sam dočekao taj dan. Taj dan smo išli na „Šalatu“. Moj tata (Mario Gregurić), brat (Ivan Gregurić) i ja (Stjepan Gregurić) otišli smo po ostalu trojicu ministranata (Ivicu Stojaka, Ivana Mužu i Josipa Šašu). Zajedno smo krenuli prema Kaptolu. Kada smo stigli u Zagreb, otišli smo na glavni Trg bana Josipa Jelačića. Zatim smo posjetili Katedralu.
Napokon smo stigli na "Šalatu". Tamo smo dobili sobu br. 1. Odmah smo otišli pogledati prezentaciju o blaženom Alojziju Stepincu. Poslije prezentacije smo otišli u sobu se raskomotiti tada smo dobili svog šerifa. Zove se Marko Gašparić. S Markom smo pričali, zezali se, i još puno toga. Tamo (na „Šalati“) smo se zabavljali, molili i nešto naučili. Neki su se i ispovjedili. Svećenik koji je vodio predavanja, prezentacije, kviz zove se Damir Ocvirk najbolji svećenik na „Šalati“, bar za mene. Imali smo društvene igre. Jedan sjemeništarac nas je pobijedio u par skupina. Ja i još dvojica ministranata iz moje župe, i još par iz drugih župa.
Drugi dan ujutro imali smo jutarnju molitvu. U 9 h samo imali svetu misu. Nakon svete mise smo imali ručak, zatim smo imali dodjelu nagrada. Svatko je dobio priznanje, a oni koji su u nečemu bili prvi dobili su nagrade. Nakon dodjele nagrada, otišli smo se spakirati. Kada smo se spakirali Ivan Muža je nazvao svoje roditelje da dođu po nas.
Ta dva dana će mi uvijek biti u sjećanju. Lijepo sam se družio sa svojim prijateljima, i jedva čekam slijedeći susret na „Šalati“.
Stjepan Gregurić

ŠALATA
Jedva sam dočekao taj dan, išli smo na Šalatu. Tata Mario, ja Ivan i moj brat Stjepan otišli smo po još troje ministranata Ivicu Stojak, Ivana Mužu i Josipa Šašu. Dok smo putovali razmišljao sam kako je to tamo.
Kada smo stigli u Zagreb, prvo smo došli na Trg bana Josipa Jelačića, a zatim smo posjetili Katedralu. Kad smo stigli na Šalatu dočekao nas je naš šerif Marko Gašparić. Kada smo dobili sobu odmah smo se raskomotili sa zatim smo išli na prezentaciju o blaženom Alojziju Stepincu. Nakon prezentacije smo imali ručak i igre. Navečer smo imali večeru i svetu misu.
Drugi dan prvo smo imali jutarnju molitvu a zatim doručak. U 9 sati imali smo sv. misu, a nakon toga imali smo ručak. Onda smo se išli spakirati za put. Kada su došli od Ivana Muže roditelji svi smo se pozdravili, samo što su svećenici i sjemeništarci ostali, a mi otišli.
Ivan Gregurić